bërllok
Shqip[redaktoni]
Bërllok m. -
- Mbeturina të copëzuara imët nga kashta e grurit pas shirjes, byk; lëmishte, plehra; fundërri. Bërlloku i lëmit. Bërllok duhani. Bërlloku i fasuleve. Bërlloku i fshesës. Bëri bërllok. Mbledh (fshij) bërllokun.
- përd. mb. keq. I papastër, i ndyrë; që nuk vlen, i keq. Njeri bërllok. Mall bërllok mall i dobët, i pavlerë.
- E bëri bërllok
- a) e bëri copë-copë, e shkatërroi krejt;
- b) e përzjeu a e ngatërroi keq diçka, e bëri llum, e bëri çorbë.
- U bë bërllok
- a) u bë copë-copë u shkatërrua keq;
- b) piu shumë, u bë tapë. Mbeti bërllok nuk gjen zgjidhje, mbeti i ngatërruar keq, mbeti llum.[1]
Etimologjia[redaktoni]
Shqiptimi[redaktoni]
Sinonime[redaktoni]
Antonime[redaktoni]
Fjalë të prejardhura[redaktoni]
Në gjuhë tjera[redaktoni]
Referencat[redaktoni]
- ↑ Fjalori elektronik shpjegues FESH 1.0